Blues je moja strast. Blues iz zvučnika dok pišem pjesme. Blues za volanom dok vozim obalama Jadrana. Blues u središnjoj Istri za stolom pršuta, sira, terana. Blues pustinjama Kalifornije, muci New Orleansa, ponoćnoj uspavanki John Lee Hookera. Ja sam odrastao na gitarskoj solaži, umjerenom basu, srceparajućem saksofonu. Muddy Waters, Albert King, Robert Johnson, B. B. King, Eric Clapton, Buddy Guy, Stevie Ray Vaughan, Taj Mahal… bili su moji idoli. Zbog njih se razvio moj interes i moja ljubav za rock glazbu. Blues velikani zaslužni su što sam spoznao Doorse, Lou Reeda, Grateful Dead, Pink Floyde, Stonse, pa nadalje N.Cavea, U2, Tom Waitsa… Live Blues u barovima French Quartera, izvorni crnački jauk, geni robova, krik slobode, bijeg iz močvara Louisiane… Sve sam to osjetio u gradu crnačke glazbe, kolijevci jazza i Bluesa, neuništivom New Orleansu cool ritmova. Krenuo sam potom na zapadnu obalu, vozio pustinjama, odvalio Blues radio station i jurio nepreglednim prašnjavim prostorima u srce ničega, na gorivu Bluesa. Na obalama oceana, u megapolisu Los Angelesa, živio sam na Bluesu, pivi, steakovima. Jednog sam jutra sjeo u zrakoplov i sletio u New York. I tamo, na Manhattanu, urlao svoj Blues na pedesetim katovima nedostižnih vrhova, noću ulazio u poročne noćne klubove gdje se provlačio Blues do ranog svjetla kada sam krenuo avenijama Morning Bluesom umornih koraka. No kada sam se nakratko nastanio u južnom dijelu Chicaga, gdje je prije pola stoljeća, Kralj Bluesa, Muddy Waters, vladao mračnim podzemljima,  kada je Blues glazba pripadala samo potlačenima,  spoznao sam Electric Blues kojeg danas rado poslušam na padinama Učke gore, u domu otkačenom od svijeta, gdje u tišini svoje psihe pustim Midnight Blues prije počinka.

rikpoems.com

Share Post